fbpx
Top

Napustili smo Konju pre otprilike 110 kilometara, a imamo još da putujemo da bismo stigli u Kapadokiju. Koliko tačno, to ćete teško upamtiti, jer vam je koncentracija otišla na pulsiranje umornih nogu od sedenja u autobusu i „bolove“ u kičmi. No, Turska je velika zemlja, što ste znali i pre nego što ste krenuli na put, pa nekako uspete da kanališete snagu za nastavak putovanja. Kažu i da se već nalazite u Kapadokijskoj regiji. Ako je po imenu, trebalo bi da smo blizu.

cappadocia-travel-glimpses-of-the-world

Na ulazu u Kapadokijsku regiju

A onda, k’o poručeno za predah (nisu ni nekadašnje vođe karavana bile mutave), ukaže se odmorište! Autobus skreće, a pored impozantne zgrade, na kojoj prvo primetite vešt reljef iznad velikih vrata, može se popiti i kafa. Prava turska (naglasite ako nećete slatku, jer “prava turska” je gotovo uvek – sam šećer!), i to na divanima prekrivenim tipičnim šarenim ćilimima. Posle truckanja u autobusu, ništa lepše.

Ali prvo da se uđe u ovo impozantno masivno zdanje pored!

Dašak nade usred puste ravnice

Upravo se nalazite na usamljenoj stanici na putu između Konje i Aksaraja, na nekada preko potrebnom odmorištu usred velike i puste ravnice, i na trasi poznatog Puta svile.

Seldžučki turski sultan Alaetin Kejkubad Prvi sagradio je ovo stajalište za karavane i kamile između 1229. i 1236. godine. Odatle ime Sultanhan, gde „han“ zapravo znači „karavanseraj“, odnosno – stanicu za karavane.

cappadocia-travel-sultanhan-glimpses-of-the-world

Masivna stanica za karavane u Sultanhanu

Nakon što ga je vatra oštetila četrdesetak godina posle izgradnje, ovaj karavanseraj je renoviran kada je veliki han dobio današnji upečatljivi izgled. Sultanhan je, inače, najveći seldžučki karavanseraj u Turskoj!

Da je turistička znamenitost dobila na zasluženom značaju govori i činjenica da je u poslednjih pola veka okolo niklo i malo selo, koje se danas već može nazvati gradićem. Simbolično, nosi naziv Sultanhani, a prepun je malih prodavnica i robe lokalnih majstora zanatlija, restorana, “čajnih” kafića, benzinskih pumpi. Ima sve što putniku treba, kao i ranije kroz istoriju!

Prijatna hladovina

Sultanhan je tipičan primer seldžučkog karavanseraja sa vešto ukrašenim ulazom, koji je oivičen jednostavnim i masivnim zidinama, a napravljen je od mermera. Dok prolazite kroz haustor koji vas vodi u dvorište, osećate osveženje koje dolazi od duboke hladovine debelih zidova. Dvorište je popločano kamenim blokovima, a sa strana se nalaze sobe za spavanje, prostorije u kojima su bili “banka”, trpezarija, kupatilo, radnje za prepravku opreme.

cappadocia-travel-sultanhan-glimpses-of-the-world

Dvorište karavansaraja

Na centralnom delu dvorišta nalazi se mala džamija, podignuta iznad meteža ljudi i životinja, u koju su se putnici peli stepeništem. Sa desne strane, gledano sa ulaza, nalazi se takozvani “portiko”, prostorija za odlaganje robe, i za spavanje u toplijim mesecima. Na kraju dvorišta ukazuje se ogromna zatvorena hala sa središnjim i bočnim prolazima, koju podupiru četiri reda stubova dok vam se mnogobrojni lukovi nadvijaju nad glavom. Na samom središtu može da se vidi kupola koja je prošarana prozorčićima kroz koje ulazi svetlost. Ovde se oseća vrlo prijatna hladovina, koja vas zaplahne još pre nego što uđete, što je po turskoj vrućini više nego dobrodošlo.

Preteča polise osiguranja

Karavanseraji su počeli da se koriste još u 10. veku. Trgovina s jednog kraja Turske na drugi u seldžučkom srednjem veku zavisila je od kamiljih “vozova” ili “kervana”, koji su stajali da se odmore i prenoće u “svratištima za kamile”, odnosno karavanserajima. Ove građevine pružale su konak trgovcima i štale za životinje.

cappadocia-travel-sultanhan-glimpses-of-the-world

Drvena oruđa u hladu odmorišta

Počeli su da se izgrađuju kao utvrđenja pod nazivom “ribati”, koja su prvo građena kao male kuće za potrebe vojske, a kasnije promenjene u velika zdanja koja su se koristila kako u religiozne svrhe, tako i kao konačišta za putnike. Iako su najčešći motivi urezani u kamen bili zmaj, lav ili cvetni detalji, u Kapadokijskoj regiji uglavnom su prefererirani geometrijski oblici. Vrata, čvrsta kao kapija zamka, pravljena su od gvožđa.

Za vreme seldžučkog sultana Kilikarslana Drugog i Alatina kejkubata Prvog konstrukcija ovih građevina je dobila na velelepnosti, a bezbednost na trgovačkim putevima garantovala je država. Ona je eventualni gubitak robe često nadoknađivala, što neki tumače kao začetak prvog sistema polisa osiguranja. Na ovaj način, Seldžuci koji su već bili ekonomski jaki, postali su i politički moćniji…

Kakva divna pauza za kafu!

Sledeći: KAD STIGNETE “NIGDE” (7)

Svi tekstovi SERIJE o Kapadokiji

0

post a comment


The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ako vam treba pisanje tekstova za sajtove ili štampana izdanja, na srpskom ili engleskom, ili biste želeli da se vaša zemlja/grad/turistička ponuda/let i sl. nađu na blogu, javite se da sarađujemo.

Unapred se radujem vašem mejlu.

Danijela ćirović

Slide

NABAVITE EKNJIGE PUTOPISA

Sjajne priče na jednom mestu - elektronske knjige, brošure i razglednice.

Share